Kalcifikat u ramenu: zašto boli i kako nestaje sam

Nalaz koji kaže kalcifikat u tetivi ramena zvuči trajno. Kalcij je kost, kost ne nestaje sama, pa se čini logičnim da se to mora izvaditi. Kod ovog stanja to nije točno.

Kalcificirajući tendinitis je jedno od rijetkih stanja koje kod većine ljudi prođe samo od sebe, s time da put do toga zna biti dug i u jednom dijelu vrlo bolan. Razumijevanje faza kroz koje prolazi mijenja i očekivanja i ono što se u kojem trenutku radi.

Što je kalcifikat i gdje nastaje

Riječ je o naslazi kalcija koja se stvara unutar tetive, najčešće u tetivi supraspinatusa, jednog od mišića rotatorne manžete koji podiže ruku u stranu.

Za razliku od artroze, gdje se koštane promjene javljaju zbog trošenja, ovdje nije riječ o degeneraciji. Kalcifikat nastaje u tetivi koja je inače uredna, a razlog zbog kojeg tijelo tamo odlaže kalcij nije potpuno razjašnjen. Najčešće se javlja između tridesete i pedesete godine, češće kod žena.

Važan detalj: veličina naslage slabo govori o jačini tegoba. Veliki kalcifikat može biti posve bezbolan i naći se slučajno na snimci rađenoj zbog nečeg drugog, dok mali može izazvati nepodnošljivu bol. Zato nalaz kalcifikata sam po sebi ne dokazuje da je on uzrok vaše boli.

Faze kroz koje stanje prolazi

Ovo je dio koji objašnjava zašto se bol ponaša naizgled nelogično.

• Faza stvaranja. Kalcij se postupno odlaže u tetivu. Ova faza je najčešće bezbolna ili daje samo blagu nelagodu pri određenim pokretima. Može trajati godinama.
• Mirna faza. Naslaga je prisutna i stabilna. Tegobe su umjerene: bol pri podizanju ruke iznad glave, nelagoda pri spavanju na toj strani.
• Faza razgradnje. Tijelo prepoznaje naslagu i pokreće upalni proces kojim je otapa. Ovo je daleko najbolnija faza: bol je jaka, često noćna, ruka se teško podiže i uobičajeni lijekovi slabo pomažu. Traje obično dva do četiri tjedna.
• Faza obnove. Naslaga je resorbirana, tetiva se obnavlja, bol postupno prolazi i pokret se vraća.

Ono što je korisno znati: najbolnija faza je istovremeno i znak da se stanje rješava. Ljudi u toj fazi često misle da im je gore nego ikad i da je nešto pošlo po zlu, a zapravo su najbliže kraju.

Najveći rizik nije kalcifikat

Dugoročni problem kod ovog stanja rijetko je sama naslaga. Problem je ono što se dogodi s ramenom dok naslaga postoji.

Zbog boli ljudi prestanu koristiti ruku iznad razine ramena. Nakon nekoliko tjedana izbjegavanja, zglobna čahura se steže, a rame postaje ukočeno. Tako se na stanje koje bi prošlo samo nadograđuje smrznuto rame, koje traje znatno dulje i zahtjevnije je za liječenje.

Zato je glavni cilj terapije u bolnoj fazi vrlo konkretan: održati opseg pokreta. Ne jačati, ne razrađivati, nego spriječiti da rame zamrzne dok bol traje.

Što se radi u kojoj fazi

• U akutnoj, najbolnijoj fazi: nježno održavanje opsega, često uz pomoć zdrave ruke ili štapa, položaji za spavanje, hlađenje i lijekovi prema uputi liječnika. Bez agresivnog rada i bez opterećenja.
• Kad bol popusti: vraćanje punog opsega mobilizacijom, jer je nakon bolne faze gotovo uvijek ostalo ograničenje.
• U fazi oporavka: jačanje rotatorne manžete i mišića koji stabiliziraju lopaticu, jer se time smanjuje pritisak ispod ramenog svoda.
• Kod kalcifikata koji ne prolaze: terapija udarnim valom, obično tri do pet tretmana, kao metoda prije razmatranja zahvata.

Kada potražiti stručnu pomoć

• Ako bol u ramenu traje dulje od tri tjedna.
• Ako se ruka ne može podići iznad razine ramena.
• Ako bol redovito budi iz sna.
• Ako primijetite da se opseg pokreta smanjuje iz tjedna u tjedan.
• Ako je rame crveno, toplo i otečeno uz vrućicu, što traži hitniju obradu.
• Ako je bol nastala naglo nakon pada, gdje treba isključiti prijelom ili puknuće tetive.

U VALENS Medical kod kalcifikata prvo određujemo u kojoj ste fazi, jer to mijenja cijeli pristup. U bolnoj fazi radimo na održavanju pokreta i smanjenju simptoma, a kad bol popusti na vraćanju punog opsega i jačanju. Kod naslaga koje se ne povlače koristimo terapiju udarnim valom.